Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne znam kaj mi je. Osjećam se glupo (da ne kažem - NEinteligentno). To u jednu ruku znači da provodim vrijeme s pametnim ljudima, budući da se kraj onih suprotnih obavezno osjećamo pametnijima nego što jesmo. U zadnje vrijeme često imam osjećaj da sam se počela glupo ponašati. Mislim, ja znam da nisam glupa, baš naprotiv, al dođe mi da se zamislim nad nekim svojim riječima i postupcima i zaključim da su, da ne kažem, debilni. I plitki, u neku ruku.
Previše tračam u zadnje vrijeme. Možda je samo takvo vrijeme. Možda samo ima više materijala nego inače (ima u tom istine, ooo ima). A možda sam samo stroga prema sebi. Jer također je istina da se trudim, ako mi nešto smeta kod neke osobe, tj. mislim da nešto krivo radi, a radi se o stvari o kojoj mogu izreći svoje mišljenje a da ne ispadne da se petljam u tuđe probleme, da to dotičnoj osobi i kažem. Dakle, ako ja o tome razgovaram s nekim drugim, to onda i nije ogovaranje, jer ne govorim ništa što već osobi, koja je predmet mog razgovora, nisam sama rekla. A stvari koje su meni rečene u povjerenju, ne prosljeđujem dalje.
I mislim da sam postala pomalo zlobna. Možda je to zato što mi je baš lako u životu zadnje vrijeme. Uhvatim samu sebe kako podržim nekoga u postupcima za koje kasnije zaključim da nisu u redu. Postala sam lijena razmišljati. napravim nešto, kažem nešto, i u pravilu čim to napravim, ili malo kasnije, shvatim da to nisam trebala tako. Shvatim da se to uopće ne slaže s mojim shvaćanjima i principima.
I još nešto radim. Želim nešto reći, ideja u glavi je dobra, ali ja tu ideju pretočim u krive riječi. Ili krivim redoslijedom iznesem misli. I onda se dogodi da uvrijedim nekog. Postoji jedna osoba koja shvaća sve što je pjesnik htio reći, na koji god način on to rekao, a to je moja najbolja prijateljica. To je lijepo, ona čuje i ono što ne kažem, divno je imati nekog tko te tako razumije. Ali ne razumiju me tako svi. I tako sam se ja pred ljudima počela prikazivati u potpuno krivom svjetlu. Mislim, nije da je meni tooliko stalo do tuđeg mišljenja niti bi se previše trudila razuvjeravati ljude ako bi si oni nešto zacrtali o meni. Pokušala bih objasniti jednom, a onda nek si misle što žele. Nema mnogo tih osoba za koje mi je važno da imaju pravu, i dobru sliku o meni. Znam da se ne mogu svima sviđati, makar je lijepo kad te puno ljudi voli, al stvarno nema smisla da se oko svih trudim.
Krivo mi je jedino zbog mene same, zato što razmišljam o svemu a istodobno ničemu, i prisutna sam svugdje, a mislima sam tko zna gdje (ja ne), i onda ne pazim što govorim i radim. Nemam kontrolu nad sobom.

KONCENTRIRAJ SE ANJAAAAAA!!!!!!

Jedna stara stara pjesma....jedan od najboljih domaćih ikada....
=(

Nešto je u meni. Odavno. Pod kontrolom. Imam tu moć. Imuna sam na otrov. Ako to dovoljno želim. Sigurna sam u to.
Ali više nisam sigurna želim li to držati pod lancima. Znam da mogu, ali pitam se kako bi bilo da se prepustim.
Znatiželjna sam. Kao i uvijek.
Privlači me rizik.
Ovako je dobro, no može i bolje. Pitanje je koliko dugo. Jer, ne znam kako bih se nosila s time u krvi.
A otrov uvijek uzima svoj danak. Znam da sam spremna platiti cijenu samog njegovog djelovanja, ne znajući kako će na kraju završiti. No nisam sigurna mogu li se nositi s jednom eventualnom posljedicom. Male su šanse da dođe do onog čega se pribojavam. No ipak...

Poznavajući sebe, neći imati mira dok mu se ne predam.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.